Hvata me panika i ne mogu da krenem sa pisanjem.
Anksioznost radi i obuzme me cela slika a ne vidim male korake koje moram da prodjem…. Udahni duboko Lana i sve ce biti u redu. Eto u petak treba da prezentujem svoj rad i nisam uradila. Razmisljala sam kako da pobegnem i ne odem mozda jer ne mogu da podnesem sramotu… A danas sam shvatila da je to ono od cega uporno bezim, od sebe. Treba se suociti sa sobom i biti ok i kada se nesto ne uradi. Niko me nece grditi zbog toga, sve ce biti u redu.
Zanimalo me je da se bavim jezikom koji je nasledjen. Jezik kojim se govori u porodici, a zivi u sredini gde se govori drugi jezik. Zasto me to zanima, pa verovatno zato sto sam ja upravo ta. Imam dete s kojim cu pricati srpski jezik a on ce najvise koristiti jezik grcki jer tu i zivi… Sta se desava u periodu kada on bude krenuo u vrric i skolu i kada mu to bude i jezik na kome razmislja. Moze doci do toga da on prestane korisititi srpski i samo odgovarati na grckom. Kako mi roditelji mozemo to promeniti? Da li trebamo promeniti? Koja je nasa uloga? Eto to je okvirno ideja, a detalje jos nemam. Zasto je vazna ova studija, zato sto nisam videla da je bilo ranije detaljnijih studija. Zato sto bi dovela do nekog objasnjenja zasto je to tako i pomogla da se to ne ponavlja….